Ako Boga ima

45. dan, petak, 15. ožujka 2019.


Ministarstvu pravosuđa, ustvari, pomoćniku ministra za zatvorski sustav, rukom sam napisao molbu za odobrenje korištenja prijenosnog računala (laptopa) koju u nastavku donosim u cijelosti.

„Na temelju članka 133. st. 2. Zakona o izvršenju kazne zatvora, 14. listopada 2013. godine, pomoćnik ministra pravosuđa, Ivan Šimac, izdao je svoju suglasnost na Kućni red Kaznionice u Požegi temeljem koje je, ustvari, zatvorenicima zabranio korištenje računala i kad je ono tek supstitut za pisaći stroj, a sasvim je primjereno tretirati ga osnovnim alatom za pisanje u 21. stoljeću.

Za potrebe dvaju velikih sudskih procesa u tijeku, moram se ozbiljno pripremati ispisujući, doslovno, stotine stranica teksta. Ako bih to morao činiti kao na početku prethodnog stoljeća, olovkom ili mehaničkim pisaćim strojem, bio bih diskriminiran u odnosu na Državno odvjetništvo kojem na raspolaganju stoje sve, i na internetu dostupne, informacije.

Zbog toga, molim Vas odobrite mi korištenje laptopa - bez internetske veze, osim pristupa stranicama institucijama Republike Hrvatske, Narodnim novinama, Hrvatskoj enciklopediji i Hrvatskom jezičnom portalu.

Uz korištenje laptopa za pisanje, molim dopust za unošenje svih službenih dokumenata vezanih uz moje parnice u tijeku te ispis dokumenata vezanim s tim - na mom ili zatvorskom printeru - uz nadzor službene osobe.

Odluka o ovoj molbi potrebna mi je hitno, a u slučaju negativnog rješenja, molim Vas pouku o pravnom lijeku.“

Kao kockicu iz mozaika, u kojem je vidljiv odnos države prema zatvoreniku, prenosim 13. svibnja 2019. pristigli odgovor iz Uprave za zatvorski sustav i probaciju - bez pouke o pravnom lijeku - potpisan od pomoćnice ministra pravosuđa, Jasne Špero.

„Predmet: Jerko Zovak, zatvorenik - odgovor, daje se (piše kao da se odgovor dao sam po sebi op.a.) vezano uz vaše traženje od 30. travnja 2019. godine za korištenjem prijenosnog računala s mogućnošću pristupa određenim mrežnim stranicama tijekom izdržavanja kazne zatvora, naglašavamo kako su člankom 61. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (,,Narodne novine“ broj … dalje u tekstu: Zakon), odredbama relevantnih podzakonskih propisa i Kućnoga reda Kaznionice u Požegi definirane dopuštene stvari zatvorenika. Osim toga, temeljem članka 61. stavka 3. i 4. Zakona, ukoliko isto nije protivno kućnom redu, interesima sigurnosti i potrebama pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, upravitelj može zatvoreniku dopustiti zadržavanje druge stvari u vrsti i količini koja je propisana kućnim redom.

 

S obzirom na navedeno i činjenicu da prijenosno računalo ne predstavlja dopuštenu stvar zatvorenika, obavještavamo vas da nismo u mogućnosti udovoljiti vašem traženju.“

Pola sata prije večere, jedina pravosudna policajka na Odjelu i šefica smjene, Magdalena Krmpotić, ušla je u TV salu i prišla stolu za kojim sam sjedio.

- Vi ste gospodin Zovak? - upita me, a kad sam odgovorio potvrdno te, što iz pristojnosti, a što zbog činjenice da mi se obratila ‘komandirka’, počeo ustajati, Ona mi reče neka ostanem sjediti i nastavi pitati:

- Jeste se aklimatizirali na nove životne uvjete?

- Fizički jesam, a duhovno nisam.

- To jeste malo teže svim zatvorenicima. Ali, s vremenom, čovjek se privikne. To ćete morati i sami, prilagoditi se novonastaloj situaciji.

- Ja uvažavam pravnu državu, Kućni red i zatvorske službenike, ali ne priznajem validnost presude zbog koje sam ovdje i tako će ostati - pomalo ‘drzovito’ odgovorih gospođi.   

- U takvim slučajevima korisno je obratiti se Bogu - nastavi Ona, što potpuno utiša žamor ostalih zatvorenika.

- Ako Boga ima - počeh odgovarati, a gospođa me prekinu odlučnim, ali ne povišenim, glasom:

- Boga ima, gospodine Zovak!

- Dobro, rekoh, ako Ga ima i ako svakome bude sudio prema njegovim djelima, kad me pozove, ja ću Mu sjediti s desna, a oni koji su me ovdje zarobili bit će pod Njegovim nogama.

Nakon toga, šefica se okrenula k izlazu i otišla svojim poslom, a meni se obrati cimer Nikola:

- Sad si najeb’o. Magdalena je velika vjernica i zajebana policajka. Radi sve po PS-u[1].

Dakako da tu primjedbu starosjedioca Kaznionice nisam ignorirao, mada, kasnije će se pokazati kako je gospođa Krmpotić vrlo korektna državna službenica, koja svoj posao ne odrađuje, nego ozbiljno radi sukladno važećim propisima.

 

[1]       
 Pravilu službe