O autoru

JERKO ZOVAK (1952.-2023.), rođen u Vrbanji, Hrvatska po zanimanju zavarivač (Schweißer) postao je 1970. godine u Karlsruhe, Savezna Republika Njemačka (Bundesrepublik Deutschland) gdje je, kao gastarbeiter (gostujući radnik) radio do 1975. godine. Profesionalni, posljedično i socijalni status u društvu bili su temelj njegova političkog usmjerenja i aktivizma u okviru Socijaldemokratske partije Njemačke (Sozialdemokratische Partei Deutschlands SPD).

Nakon povratka kući, u Donje Andrijevce, kao zavarivač, zaposlio se u andrijevačkom proizvodnom pogonu Osnovne organizacije udruženog rada „Zavareni sudovi“; Radne organizacije „Partizan“; Složene organizacije udruženog rada „Đuro Đaković“. Za razliku od drugih gastarbeitera, iz Njemačke nije donio „pune džepove“ njemačkih maraka (Deutsche Mark - DEM) nego tek dva kofera njemačkih knjiga i jednu gitaru.

Pored ovladavanja zavarivačkim zanatom, u Njemačkoj je upoznao demokraciju i načine borbe za njezino oživotvorenje, kako u tvornici kroz sindikat tako i u zajednici kroz aktivizam u redovima mladih socijaldemokrata (Die Jugendorganisation der Sozialdemokratischen Partei Deutschlands - JUSOS). Teoretske i praktične spoznaje o politici kao sredstvu borbe radničke klase za veća socijalna i društvena prava bile su temelj na kojem je gradio svoj status društveno-političkog aktiviste u tvornici i zajednici.

S primarnim ciljem zadržavanja prava na korištenje omladinskih prostora u kojima je s kolegama vježbao svirati na tamburi, putem demokratskih izbora, 1977. godine postao je predsjednik andrijevačke Osnovne organizacije Saveza socijalističke omladine, a potom i član Savez komunista Hrvatske.

Nakon vođenja andrijevačke omladine, u tom selu bio je i predsjednik Kulturno-umjetničkog društva „Stjepan Živić“, predsjednik Nogometnog kluba „Budućnost“, lovnik Lovne jedinice „Jastreb“, predsjednik Mjesne zajednice, delegat u Skupštini općine Slavonski Brod...

Dobrovoljno, 15. travnja 1991. godine postao je pripadnik andrijevačkih tzv. „Nenaoružanih odreda“ s vlastitom lovačkom puškom, a od 15. kolovoza iste godine odred je imenovan postrojbom novoformirane „Narodne zaštite“. Iz Narodne zaštite organizirao je te 14. listopada 1991. godine u Zbor narodne garde odveo 40 dragovoljaca i na taj način sudjelovao u formiranju 3. satnije 3. bojne 108. brigade Hrvatske vojske. U svojstvu zapovjednika voda, satnije i pomoćnika načelnika stožera 108. br. HV, ratovao je na Zapadno-slavonskom bojištu i u Bosanskoj Posavini te, nakon VRA „Oluja“, u činu natporučnika, a s funkcije pukovnika, 6. rujna 1995. godine, časno demobiliziran s više pohvalnica i odlikovanja.

Kao član Socijaldemokratske partije Hrvatske (sljednice Saveza komunista Hrvatske - Stranke demokratskih promjena) i nositelj njezine liste u izborima za Skupštinu Brodsko-posavske županije 1993. godine, postao jedini socijaldemokratski županijski vijećnik u Slavoniji. U zadnjoj godini drugog vijećničkog mandata, 1999. podnio je ostavku na funkciju predsjednika Kluba od šest vijećnika SDP-a te mandat vratio stranci - zbog neslaganja s politikom njezina vodstva u Slavonskom Brodu i Zagrebu.

Unatoč drzovitim političkim stavovima i takvom ponašanju u partiji, a kasnije stranci - ili upravo zbog toga - od 1993. do 2000. godine bio je član Glavnog odbora SDP-a, a na parlamentarnim izborima za Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske 1995., kao kandidat SDP, HSLS, HSS i HNS u XII. izbornoj jedinici, osvojio 22.328 glasova odnosno 27,05 % od 85.273 birača koliko ih je glasovalo. Oko 30 % više nego su, u proporcionalnom izbornom sustavu te izborne jedinice osvojile zajedno sve stranke koje su ga istaknule za kandidata u većinskom izbornom sustavu.

Četiri godine poslije napuštanja SDP-a (2004.), zajedno s dr. sc. Zdravkom Tomcem, osnovao je Hrvatske socijaldemokrate, a nakon parlamentarnih izbora 2007. godine, na kojima je bio kandidat Hrvatskih socijaldemokrata, Ljevice hrvatske, Socijalističke radničke partije hrvatske, Istarskog socijaldemokratskog foruma i osvojio tek 592, odnosno 0,28 % glasova, prestao se baviti aktivnom politikom.

Kao bivši metalski radnik, gastarbeiter, njemački i hrvatski socijaldemokrat, dragovoljac Domovinskog rata i časnik Hrvatske vojske, s ciljem poticanja i promicanja lokalne uprave i samouprave na prostoru Brodsko-posavske županije, pokrenuo je rad portala SBplus.hr (danas plusportal.hr) na kojem piše od 15. prosinca 2010. godine. Zbirka članaka ukoričenih u ovoj knjizi dio su kolumni koje je su objavljene pod naslovom „Manjinaš“ na tom portalu od 2010. do 2017. godine.

Objavljene knjige:

1. Manjinaš (2001.) 
2. Rat u Bosanskoj Posavini 1992. (2009.) 
3. Za Dusparina vakta (2017.) 
4. Vođe i vođeni u Brodskom Posavlju (2017.) 
5. Novogradiški lideri (2017.)
6. Za sve je kriva šutljiva većina (2018.)
7. Kopilad (2020.)
8. Blagoslovljeni zločini (2021.)
9. U čijoj je funkciji SBplus.hr (2021.)