66. dan, petak, 5. travnja 2019.
Petu noć nisam normalno spavao zbog začepljenog nosa. Budio sam se više puta, a ustao u 5.00 sati.
Jučer je policajka, gospođa Magdalena Krmpotić, bila susretljiva: prvo mi je dala Lupocet, a potom i neku mast. Mada ništa nije pomoglo, dobro je znati da postoje empatični ljudi.
Sjedeći sam u TV sali, razmišljam o nastavku suđenja u obnovljenom mi postupku. Razmišljam kako se nalazim u situaciji iz koje nema jednostavnog i brzog izlaza. Razmišljam kako ću, u ambijentu punom predrasuda kod državnih odvjetnika, sudaca, politike i velike većine neinformiranih građana, vrlo teško osvijetliti mrak kojim su me okružili Rimac i njegovi najamni radnici iz pravosuđa, politike i medija.
Zaključujem kako mi je javnost jedin i saveznik, kako cijeli postupak moram provesti javno i na taj način rasvijetliti slučaj. Ne zbog toga da izbjegnem, uvjeren sam, pripremljenu mi kaznu, nego zbog toga da istina postane dostupna ljudima s kojima živi moja obitelj. Naime, sasvim mi je svejedno što o meni misle moji sugrađani, međutim, nije mi svejedno hoće li članovi moje obitelji morati spuštati pogled kad netko spomene moje ime.
Odlučio sam, svako suđenje na kojem budem optuženik voljom Ivana Rimca, tretirati kako zločinački poduhvat protiv mene i moje obitelji, a protiv koje aktivnosti nije moguće boriti se putem hrvatskog pravosuđa nego tek putem javnosti. Naime, javnost nije moguće korumpirati, naročito ne onu s višegodišnjim odmakom od vremena u kojem su se zločini događali.
Osim toga, meni je puno važnije, a zajednici i društvu puno korisnije, korektno situirati poslovno, pravno i karakterno postupanje obitelji Rimac i Zovak u određenom vremenu i prostoru, nego materijalne ili pravne posljedice koje su iz, ili zbog, tih aktivnosti mogle nastati, ili su nastale.
Dakle, odlučio sam!
Postupke i radnje Ivana Rimca te njegovih suradnika, ili pomagača iz hrvatske pravne države, njezinih tvrtki, institucija i ustanova, osvijetliti do te mjere da svaki dobronamjeran građanin može vidjeti što će mu se dogoditi ako bude tolerantan prema svojim Rimcima ili bude li ignorirao razinu kriminalom kontaminiranog ambijenta u kojem živi.
Moj branitelj će na sudu dokazati kako je Državno odvjetništvo, iz njemu znanih razloga, pogrešno kvalificiralo djela koja mi se stavljaju na teret, a ja ću dokazati kako to nije učinjeno iz neznanja nego s namjerom.
Dokazat ću kako je Optužnica posljedica sinergijskog djelovanja mog bivšeg partnera, Ivana Rimca, šefa sudskog registra, suca Davorina Pavičića, županijskog državnog odvjetnika Stjepana Haramusteka, predsjednika HDZ-a Zdravka Sočkovića, načelnika Policijske uprave Mije Kršića i drugih.
Dokazat ću kako je njihovo koordinirano zločinačko djelovanje za cilj imalo legalizirati Rimčevo otimanje moje imovine, a mene kriminalizirati kako bi iznesene optužbe protiv njih bile relativizirane, a ja spremljen u zatvor iz kojeg ne bih mogao nastaviti rat protiv njih te i drugih kriminalnih hobotnica.
Dokazat ću kako su sva sudska vijeća - koja su mi sudila ili mi trebaju suditi - imenovana protuzakonito, jer su se suci porotnici, istovremeno, aktivno bavili politikom i sudili meni kao svom političkom protivniku, a ne kao optuženiku za gospodarski kriminal.
Dakako, bit će veoma teško boriti se protiv sustava jer su me protivnici, dosadašnjim postupanjem, uspjeli u javnosti predstaviti kriminalcem. U takvom ambijentu, s toliko predrasuda o meni, bit će teško, ali ne i nemoguće doći do cilja, tim više što mi je primarni cilj ostaviti dokumente i pisani trag o događajima kako bi, kasnije, cijeli slučaj obradili ničim opterećeni ljudi. Naime, nije bitan moj osobni materijalni gubitak, niti je bitna karakterna potka Ivana Rimca, jer je svijet pun takvih, nego je bitna moguća opća društvena korist od osvjetljavanja razine pravne invalidnosti institucija koje, ustvari, generiraju devijantna ponašanja. Dakle, od iznadprosječne kriminaliziranosti hrvatskog društva daleko je veći problem razina korumpiranosti institucija koje bi kriminal trebale prevenirati odnosno suzbijati.
U mom slučaju - zbog veličine predmeta i količine kapitala na raspolaganju za korumpiranje državnih sudionika procesa - demonstrirana je nevjerojatna količina drskosti. Na primjer, s jedne strane presude su mi donosili članovi sudskih vijeća koji su, istodobno, bili i članovi predstavničke, odnosno izvršne vlasti, a s druge strane, Državno odvjetništvo - zaduženo za čuvanje zakonitosti - tim povodom, odbija slučaj procesuirati pred Vrhovnim sudom, mada mu je to izričita zakonska obveza.
