68. dan, nedjelja, 7. travnja 2019.
Kata, Domagoj i Branimir bili su u posjeti. Domagoj me informirao o protuzakonito sastavljenom sudskom vijeću koje mi je sudilo.
- Nakon tvog ročišta u ponovljenom postupku na Županijskom sudu, kod sutkinje Marije Balenović, nazvala me Ankica Majetić i kazala mi kako je na portalu SBplus, u članku: „Nisam kriv. To je materijalna činjenica, a ne osjećaj.“, na fotografiji vidjela da je sudac porotnik osnivač HDZ-a i politički aktivist, Mile Perković, a da to, prema Zakonu o sudovima, nije dopušteno zbog trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Predložila mi je da istražimo je li i sutkinja porotnica, Zlata Pongračić, politički aktivna.
Istražio sam njihove političke biografije, ali i suca porotnika, Ivana Kuzmića koji je bio član sudskog vijeća na prvom suđenju.
U trenutku vođenja postupka, Zlata Pongračić bila je članica Hrvatske stranke prava (HSP), a potom Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević (HSP AS). Obavljala je dužnost vijećnice u Vijeću Mjesnog odbora Plavo polje, a potom vijećnice u Gradskom vijeću Grada Slavonskog Broda. Nedvojbeno, obnašala je dvije nespojive dužnosti. Istodobno, bila je članica predstavničke i pravosudne vlast.
Član vijeća, Ivan Kuzmić, za vrijeme vođenja postupka, bio je član Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), a obnašao je funkciju zamjenika načelnika Općine Oriovac. Dakle, nedvojbeno, on je također, istodobno, bio član izvršne i pravosudne vlasti.
- I sam znam kako je trodioba vlasti temelj pravne države, ali Hrvatska je država ta koja tu činjenicu respektira manje od jugoslavenskih komunista 80-ih godina. Što misliš da je moguće učiniti, osim pisanja još jednog članka koji će imati manje odjeka od staropetrovačke ‘Švarglijade u Hrvata’, - pitam Domagoja.
- Razgovarao sam s Nikicom. Rekao je da će Glavnom državnom odvjetniku podnijeti prijedlog za podizanje ‘Zahtjeva za zaštitu zakonitosti’. Naime, Državno odvjetništvo je po Zakonu obvezno Vrhovnom sudu podnijeti takav Zahtjev kad utvrdi da je tijekom suđenja došlo do kršenja nekog od zakona. U tvom slučaju, prekršen je Zakon o sudovima jer je Sudsko vijeće formirano od političara.
- I. Vi mislite kako će ‘vrana vrani oči kopati’ zbog nekog bez ikakve zaštite. Zbog nekoga koji nikome značajan ni potreban nije.
- Zasad ne mislim ništa, mada, da je država pravna, u ovom slučaju bi državni odvjetnik postupio odmah, a Vrhovni sud bi te brzo pustio na slobodu te Županijskom sudu naložio ponavljanje suđenja pred zakonito formiranim sudskim vijećem. Neovisno o tome kako će postupiti glavni državni odvjetnik, mi ćemo mu poslati Zahtjev i boriti se da institucije postupaju. - zaključio je Domagoj ozbiljna pogleda i s grčem oko usana.
Budući da imam pravo na jedan sat posjete, vrijeme je brzo iscurilo. Nakon par uobičajenih, međusobno postavljenih ‘trivijalnih’ pitanja, oni su otišli kući, a ja k dežurnom policajcu, Ivici Bruketi, na pregled stvari i tijela.
- Skinite se. - reče mi Bruketa mirnim službenim glasom u kojem se nije osjećala prijetnja, ni bahatost, niti cinizam, tek, govorio je monotono rutinski, kao da radi posao kojeg baš i ne voli previše, ali zbog toga što se drži zakona i pravila kao da je na West Pointu[1], a ne u poluotvorenoj Kaznionici, svakom službenom postupku pristupa pedantno i smrtno ozbiljno.
Kad sam počeo skidati gaće, tiho je promrmljao: - To nije potrebno. - i, popravivši ‘ginekološke’ rukavice, počeo je pažljivo pregledati svaki komad odjeće.
- Možete se odjenuti. - reče Bruketa nakon što je pregledao odjeću te knjige i dokumente koje su mi moji donijeli.
Po povratku u spavaonicu, osjećao sam se kao prvi dan u Remetincu. Jadno.
- I, kako je bilo? Jesu svi dobro? Tko je bio? - počeo me Nikola ispitivati tako razdragano kao da je netko njegov bio u posjeti.
Nakon što sam mu kazao kako nisam raspoložen, jer me Bruketa skinuo do gaća, Nikola se malo nakostriješio.
- Pa ne može on s tobom postupati kao s nekim balavcem, uličnim dilerom ili džeparom. Čudi me da se tako ponio, iako on je formalist, drži se zakona k’o pijan plota. No, ‘ko ga jebe. Ti ćeš kaznionicu napustiti uskoro, a on će u njoj ostati do mirovine. - zaključio je Nikola i otišao u Salu. Valjda me želio ostaviti samog kad je vidio kako sam neraspoložen.
[1]
U svijetu najpoznatija američka vojna akademija koju je 1802. osnovao predsjednik Thomas Jefferson
